Šta su greške u razmišljanju i koliko ih često primenjujemo?

Greške u razmišljanju dovode do iskrivljenog shvatanja stvarnosti i mogu uticati na naše emocije i ponašanje. Često dovode do neprijatnih osećanja, kao što su anksioznost i depresija. Uglavnom su automatske i neosvešćene, i mogu značajno uticati na naše mentalno zdravlje.

Evo nekoliko uobičajenih grešaka u razmišljanju:

  1. Crno-belo razmišljanje (ili „sve ili ništa“): Osobe koje razmišljaju na ovaj način vide stvari u ekstremima, bez nijansi sive. Na primer, ako nešto ne ide savršeno, smatraju da je to potpuni neuspeh.
  2. Generalizacija: Ovo razmišljanje uključuje donošenje širokih zaključaka na osnovu jednog ili nekoliko primera. Na primer, ako osoba doživi neuspeh u jednom zadatku, može generalizovati da je uvek neuspešna u svemu.
  3. Mentalna filtracija: Fokusiranje samo na negativne aspekte situacije i zanemarivanje pozitivnih. Na primer, osoba može primetiti samo kritike na svom poslu i zanemariti pohvale.
  4. Povezivanje: Korišćenje uverenja o sebi i svetu da bi se objasnili negativni događaji. Na primer, neko može pomisliti da je loš u socijalnim situacijama samo zato što je imao jednu neprijatnu situaciju.
  5. Katastrofizacija: Ovo razmišljanje uključuje pretvaranje manjih problema u velike katastrofe. Na primer, ako neko napravi grešku na poslu, može misliti da će biti otpušten i da će mu život biti uništen.
  6. Personalizacija: Preuzimanje odgovornosti za negativne događaje koji su van kontrole osobe. Na primer, ako se prijatelj ponaša loše, osoba može misliti da je to zbog nečega što je ona učinila.
  7. Etiketiranje i pogrešna oznaka: Stavljanje negativnih etiketa na sebe ili druge na osnovu jednog incidenta. Na primer, ako napravi grešku, osoba može misliti da je „totalni neuspeh“ ili „nekompetentna“.
  8. Prekomerno generalizovanje: Izvođenje zaključaka na osnovu minimalnih informacija ili pojedinačnih događaja. Na primer, ako neko dobije lošu ocenu, može pomisliti da je „nikada dobar u ničemu“.
  9. Prisilno zaključivanje: Pretpostavljanje da znamo šta drugi misle o nama bez ikakvih dokaza. Na primer, osoba može pomisliti da neko negativno misli o njoj, iako to nije potvrđeno.
  10. Preterivanje i minimiziranje: Preuveličavanje značaja negativnih iskustava ili umanjivanje važnosti pozitivnih iskustava. Na primer, osoba može doživeti svoju grešku kao veliku katastrofu, dok svoj uspeh smatra nevažnim. Razumevanje i prepoznavanje ovih načina razmišljanja može biti prvi korak ka promeni i poboljšanju mentalnog zdravlja.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top