Panični napad je iznenadna epizoda intenzivnog straha u kojoj ne postoji spoljašnja ili vidljiva opasnost, a koja se manifestuje različitim telesnim reakcijama. Tokom paničnog napada, osoba može misliti da gubi kontrolu, da ima srčani udar ili da čak umire. Ne postoji panični napad, nego osoba koja paniči. Osoba oseća paničan strah jer ima kognitivne distorzije i pogrešno pripisuje značenje telesnim reakcijama. Panični napadi jesu neprijatni, ali nisu štetni po organizam, već utiču na kvalitet života. Počinju naglo, bez upozorenja, u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj situaciji. Svi simptomi se najčešće povlače u roku od 10 minuta.
Kako prepoznati da imam paničan napad?
Neki od simptoma jesu: strah od gubitka kontrole ili smrti, ubrzan rad srca, znojenje, drhtavica, hiperventilacija, naleti vrućine, kratkoća daha, mučnina, grčevi u stomaku, bol u grudima, glavobolja, vrtoglavica, slabost, stezanje u grlu, problemi sa gutanjem, žmarci.
Jedna od najgorih stvari kod paničnog napada je osećaj intenzivnog straha da će se panični napad ponoviti. Osoba se toliko može plašiti da će imati panični napad da počne da izbegava situacije u kojima bi mogla da ga doživi. To su najčešće mesta gde je puno ljudi, gde je gužva i odakle osoba ne može brzo da izađe – npr. tržni centar. Iz tog razloga, panični napad je često udružen sa agorafobijom, koja obuhvata sva javna mesta sa puno ljudi, gde je osobi teško da ima kontrolu.
Ljudi postanu svesni paničnog napada tek kada se pojave telesne reakcije, koje oni obično pogrešno razumeju, a zapravo on počinje mnogo ranije. Nikada se ne dešava sam od sebe bez ikakvog razloga. Za početak je važno obaviti zdravstvene preglede. Ukoliko ste fizički zdravi, uzrok paničnih napada je u paralelnim misaonim tokovima. To su oni misaoni tokovi kojih obično nismo svesni, a dešavaju se paralelno sa glavnim misaonim tokovima (onim na šta smo trenutno fokusirani).
Koje tehnike primeniti kod paničnog napada?
Iako je važno raditi na prepoznavanju i otklanjanju uzroka paničnih napada, ono što možete sami uraditi kada se simptomi već pojave jeste kontrolisano disanje. Kontrolisano disanje znači da treba disati tako da izdisaj bude 2–3 puta duži od udisaja. Kada smo uznemireni, udisaj je duži ili brži, u oba slučaja uzimamo više vazduha, tj. kiseonika, nego što nam treba. Cilj kontrolisanog disanja je da dovedemo u ravnotežu kiseonik i ugljen-dioksid.
Zbog toga se, na primer, koristi vreća za disanje. Kada izdišemo, mi uvek izdišemo ugljen-dioksid, tako da u izdahnutoj kesi imamo izbačeni ugljen-dioksid koji sada ponovo udišemo –brže uspostavljamo balans i poništavamo efekat hiperventilacije. Osim disanja, primenjuje se tehnika progresivne relaksacije (odnosno postepenog opuštanja delova tela) i vizualizacije (zamišljanje tzv. „sigurnog mesta“, negde gde se osoba oseća sigurno i prihvaćeno, kako bi tu sliku mogla kasnije da „prizove“ kada se panični napad pojavi).
Da li mogu umreti od paničnog napada?
