Mirjana Popović

Prokrastinacija – zašto odlažete i kako da počnete

Ukratko

Znate šta treba da uradite, znate i da će vam odlaganjem za sutra biti još gore, a ipak ne počinjete. To nije lenjost. Prokrastinacija znači da pomerate nešto što ste nameravali da uradite, iako znate da će vam zbog odlaganja verovatno biti teže. U tom trenutku dobijate kratak predah od neprijatnog osećaja. Olakšanje prođe, a ostanu vam manje vremena i više prebacivanja sebi. Zato prvi korak nije čekanje da se pojavi volja, već najmanja radnja kojom se zadatak zaista započinje.

Prokrastinacija – osoba za stolom otvara svesku i započinje odloženi zadatak

Odlaganje retko ima veze sa time koliko vam je stalo do onoga što odlažete. Češće je obrnuto. Stalo vam je toliko da vas odgovornost prema toj obavezi pritisne još pre nego što ste išta uradili. A onda, u trenutku kada treba da počnete, na jednoj strani stoji koliko vam je to važno, a na drugoj koliko bi vam odmah bilo lakše da to ostavite za kasnije. Pritisak je obično dovoljno jak da druga strana prevagne.

Šta se zaista dešava

Rekli ste sebi da ćete to danas. Onda sutra. Onda u ponedeljak, jer ponedeljak uvek zvuči kao dobar početak. Prošle su tri nedelje, ono i dalje stoji, a vi ste za to vreme uradili mnogo drugih poslova.

Kod svakoga je to nešto drugo. Papiri koji stoje u fioci već drugu godinu. Pregled koji pomerate od zime. Poruka prijateljici sa kojom ste se udaljili. Ispit koji ste hteli da počnete u ponedeljak. Račun koji treba da pošaljete klijentu ili službeno pismo na jeziku koji vam nije blizak. Često je to nešto čije su vam posledice važne, čak i kada vam sama obaveza nije.

Ljudi mi to skoro nikada ne opišu kao odlaganje. Opišu ga kao presudu o sebi. „Nemam discipline”, „ja sam prosto lenj”, „meni nema pomoći”. Ta reč objašnjava malo, a osuđuje mnogo. Nijedna od tih rečenica ne govori šta se dogodilo između namere i telefona u ruci.

„Samo sedi i uradi”, od partnera, roditelja, šefa ili vas samih u sedam ujutru, ne pomaže kada problem nije namera. Možda želite da obaveza bude završena, ali vam je sam početak neprijatan ili pretežak. Pitanje tada nije samo „kako da se nateram”, već „šta mi je ovde teško i koji najmanji korak mogu da napravim iako se tako osećam?”

Ako ovo traje godinama i već ste probali planere, aplikacije i obećanja sebi, moguće je da problem uopšte nije u metodi. U tom slučaju možete odmah preći na deo o tome kada razgovor sa psihoterapeutom ima smisla, a na ostatak teksta se vratiti kasnije.

Ako želite da prvo procenite koliko vam je ovaj obrazac svojstven, možete uraditi kratak test prokrastinacije (IPS-9). Rezultat je orijentir, ne dijagnoza i ne objašnjava uzrok odlaganja.

Krug odlaganja

Kada odlaganje postane navika, obično se vrti u istih pet koraka:

  1. Obaveza postane prisutna. Stigne poruka, približi se rok, setite se onoga što stoji.
  2. Javi se nešto neprijatno. Deluje dosadno, preveliko, nejasno ili rizično.
  3. Birate nešto lakše. Telefon, sporedni detalj, neki drugi posao koji brže daje osećaj da ste nešto uradili.
  4. Dolazi olakšanje. Kratko, ali stvarno. I baš to olakšanje čini isti izbor verovatnijim sledeći put.
  5. Postaje sve teže. Manje vremena, veći pritisak, oštriji ton prema sebi. A što je neprijatnije, to je odlaganje privlačnije.

Umesto „nisam stigla”, ljudi mi češće opišu ovo: „htela sam da počnem u devet, a u pola dvanaest sam još uvek čitala oglase”. Taj razmak od dva i po sata je ono o čemu zapravo razgovaramo.

Evo kako je to izgledalo kod jedne klijentkinje. Konkurs se zatvarao u petak. U ponedeljak je otvorila stari CV, videla da poslednja stavka stoji na 2019. i zatvorila ga. U utorak je pročitala još jedanaest oglasa. U sredu je pitala dve prijateljice šta misle. U četvrtak je sredila fasciklu „Poslovi” i u njoj napravila podfascikle po gradovima. U petak uveče je sela i za četrdeset minuta napisala prijavu. Nijedan od tih dana nije bio lenj. Svaki je bio zauzet nečim što liči na pripremu.

Postoji i tiša verzija. Nema roka, nema zadatka, niko ništa ne čeka. Deca legnu, kuća se smiri, i vi sedite dva sata sa telefonom u ruci. To su jedini sati koji su vaši i potrošite ih tako, pa se posle mrzite. Ni tu nije reč o lenjosti. Kada ceo dan radite za druge, često je jedino vreme kada niste dužni nikome upravo ono u kome ne uradite ništa.

Telefon ovde nije uvek glavni krivac. Planeri i blokiranje aplikacija mogu da otežaju beg u drugu aktivnost i ponekad su dovoljni. Ako se krug vraća posle svakog novog sistema, problem verovatno nije samo u telefonu. Sklonite ga i odlaganje pronađe sređivanje stola ili još jedan stručni tekst.

Kada se krug vraća godinama uz oštru samokritiku, korisno je da ga pogledate sa nekim. Kako izgleda prvi razgovor sa psihoterapeutom opisala sam posebno, pa možete unapred videti šta vas čeka.

Šta najčešće pokreće odlaganje

Ista osoba jednu obavezu počne bez razmišljanja, a drugu pomera nedeljama. Odlaganje zato ne govori kakvi ste. Korisnije je pogledati šta je posebno u onome što stoji.

Nije jasno šta je prvi potez

„Srediti finansije” i „srediti papire” nisu prvi koraci. To su nazivi čitavih procesa. Ako ne možete da vidite šta prvo uzimate u ruke, niste dobili zadatak. Dobili ste naslov. „Predati zahtev” postaje izvodljivo kada prvi korak glasi „naći stari ugovor u fioci i prepisati broj”.

Plašite se da neće biti dovoljno dobro

Ponekad nije teško raditi, nego pokazati rezultat koji neko može da oceni. Dodatno istraživanje i čekanje „pravog trenutka” smanjuju rizik od greške, ali odlažu početak. Ne morate predati konačnu verziju čim počnete.

Previše je obaveza, a prioritet ne postoji

Kada je sve hitno, svaka odluka znači da nešto drugo ostaje. Proverite da li plan uopšte može da primi sve što ste mu zadali. Nekada je najodgovornije pomeriti rok, odbiti novu obavezu ili odlučiti šta se ove nedelje neće raditi.

Stvar je vezana za nešto teško

Neki papiri nisu samo papiri. Ostavština posle smrti u porodici, nalaz koji čekate, razgovor koji se odlaže godinama. Tu problem nije organizacija, već tuga ili strah koji prate obavezu. Bolji planer to neće rešiti.

Ne znate kako da nastavite

Nekada odlažete jer zaista ne znate kako da nastavite. Veća samodisciplina tada neće pomoći, pomoći će pitanje upućeno pravoj osobi. Prvi korak nije „završiti prijavu”, već jedna poruka: „Izvinite, koji tačno papir treba da priložim uz zahtev?” Pošaljete je i odete po kafu. Ako se ispostavi da ste dva meseca odlagali nešto što je stalo u jednu rečenicu, to nije razlog za stid.

Kako da prvi korak bude dovoljno mali

Mali korak odvaja početak od cele slike. Uzmite jednu obavezu koju trenutno odlažete i probajte ovako.

1. Napišite prvi potez, ne ceo posao

Koristite glagol koji opisuje nešto što se može uraditi i videti: otvoriti, pozvati, zapisati, poslati, pitati. Ne „napisati prijavu”, nego „otvoriti stari CV i ispraviti godinu”. Ako vam deluje premalo da bi se računalo, verovatno je dovoljno malo da počnete.

2. Ograničite vreme unapred

Petnaest minuta obično deluje podnošljivije od „dok ne završim”. Zato prvo odredite koliko ćete raditi, pa tek onda počnite. Kada vreme istekne, sami odlučite da li nastavljate.

3. Imenujte osećaj neposredno pre nego što odustanete

Kada posegnete za drugom aktivnošću, zastanite i imenujte šta se javilo: dosada, neizvesnost, strah, ljutnja, stid, tuga ili umor. Ne morate to rešiti. Posle nekoliko puta često se vidi da odlažete određenu vrstu obaveza.

4. Dogovorite kada se vraćate

Ako danas zaista nemate snage, donesite odluku umesto neodređenog pomeranja: „nastavljam sutra u 9.30, prvim pasusom”. Razumno pomeranje ima razlog i konkretan dogovor kada nastavljate. Odlaganje koje boli ostavlja obavezu da lebdi, pa vas pritiska i dok je ne radite.

Ne morate primeniti sva četiri. Za danas izaberite jednu obavezu, jedan potez i kratak termin. Ako se krug ipak vraća, problem verovatno nije u tehnici.

Šta kada ste ponovo odložili

Jedan propušten dan lako postane zaključak o sebi: „opet isto, nikada se neću promeniti”. Taj zaključak podigne stid, a stid sledeći početak čini težim.

Taj unutrašnji glas ne kaže „ovaj korak je bio prevelik”. On kaže „ti si neko ko to ne ume”. Može zvučati kao činjenica, iako je često reč o staroj, naučenoj poruci. U transakcionoj analizi obraćamo pažnju na takve poruke, ali je za početak dovoljno da primetite: to je rečenica koju možete da proverite, ne presuda koju morate da poslušate.

Zato posle propuštenog dana pomaže da pogledate šta se desilo, umesto da presudite sebi. Šta je tačno stajalo? Šta ste osećali neposredno pre nego što ste to sklonili? Šta ste izabrali umesto toga? Da li je prvi korak bio prevelik, plan nerealan, ili je postojala stvarna prepreka? Zatim promenite jedan element. Samo jedan.

Napredak ne znači da više nikada ništa nećete odložiti. Korisniji znaci su da krug prepoznate ranije, da odlaganje traje kraće i da sve ređe čekate paniku pred rok da biste počeli.

Kada zastoj može biti deo nečeg drugog

Isti spoljašnji ishod, nezavršen posao, može imati vrlo različite razloge. Ova mapa nije test niti dijagnoza, samo pokazuje gde još vredi pogledati.

  • Strah i stalno „šta ako”. Proveravate, izbegavate, unapred očekujete najgore. Tada je šira tema anksioznost.
  • Ništa vas ne raduje kao pre. Energija je više nedelja niska, san ili apetit su se promenili. Pre nego što zaključite da je problem organizacija, pogledajte depresiju.
  • Iscrpljeni ste od posla i ni posle odmora ne dolazite sebi. To liči na sagorevanje i hronični stres.
  • Iza toga stoji tuga ili strah. Izgubili ste blisku osobu, ili se plašite onoga što ćete saznati. Tada je to glavna tema, a odlaganje samo posledica.
  • Pažnja i organizacija su vam oduvek teški, u svim periodima života i u svim sredinama. Tu je na mestu procena kod psihijatra ili drugog lekara obučenog za dijagnostiku ADHD-a.

Ako ste se našli u nekom od ovih redova, to ne znači da ste pogrešno razumeli problem. Ako situacija nije hitna, razgovor može pomoći da razjasnimo da li je psihoterapija odgovarajući korak ili je potrebna druga procena. Ako niste sigurni kome da se obratite, tu odluku dodatno objašnjava vodič o stručnim granicama psihoterapije. Ako je potrebna druga vrsta podrške, reći ću vam to otvoreno.

Povremena rastresenost ne potvrđuje ADHD, a upitnik ne može da zameni stručnu procenu. Za kratku proveru možete uraditi test stresa (PSS-10) ili test psihološkog blagostanja (WHO-5). Rezultat daje samo okvirnu sliku.

Ako više nedelja jedva obavljate osnovne aktivnosti ili vas ništa ne raduje, to više nije pitanje organizacije i vredi potražiti stručnu pomoć.

Kada razgovor sa psihoterapeutom ima smisla

Odlaganje postaje tema za razgovor kada se stalno vrti oko iste tačke, kada vam se pred nekom obavezom svaki put javi stid umesto dosade, i kada vas ono što sebi govorite posle iscrpljuje više od samog posla.

Možda očekujete da ću vam reći da vam nedostaje disciplina. Ali verovatno ste već mnogo puta pokušali da se naterate, pravili nove planove i kritikovali sebe kada ih niste ispunili. Ne treba vam još stroži plan. Zajedno gledamo gde tačno stanete i dogovaramo prvi korak koji zaista možete da uradite.

U individualnoj psihoterapiji gledamo trenutak u kome odustanete od plana: šta vam obaveza znači, da li vas brine kako će neko proceniti rezultat i kakvo olakšanje dobijate odlaganjem. U pozadini mogu biti strah od greške, otpor prema zahtevu ili način na koji razgovarate sa sobom posle zastoja.

Ne morate imati dijagnozu ni dokazati da je problem dovoljno veliki. O tome sam pisala u tekstu da li psihoterapija pomaže. Radim uživo u Beogradu i online, u Srbiji i dijaspori.

Ishod ne mogu da obećam unapred i neću vam to obećati. Mogu da vam kažem šta radimo i da to zajedno proveravamo u hodu. A ako primetite da već nekoliko dana pomerate i samu poruku, to je poznato i nije razlog za novu presudu o sebi.

Ako odlaganje više nije samo navika

Dovoljno je da napišete koju obavezu najduže odlažete i šta se javi kada pokušate da počnete.

Pošaljite kratku poruku Individualna psihoterapija
Izvori i reference

Sadržaj na ovoj stranici oslanja se na sledeće stručne izvore:

  • Steel, P. (2007). The nature of procrastination: a meta-analytic and theoretical review of quintessential self-regulatory failure. Psychological Bulletin, 133(1), 65–94. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov – odlaganje se određuje kao namerno pomeranje uprkos očekivanoj šteti.
  • Sirois, F. M., & Pychyl, T. A. (2013). Procrastination and the Priority of Short-Term Mood Regulation: Consequences for Future Self. Social and Personality Psychology Compass, 7(2), 115–127. dostupna verzija rada – objašnjenje kruga kratkog olakšanja opisanog u tekstu.
  • Sirois, F. M. (2023). Procrastination and Stress: A Conceptual Review of Why Context Matters. International Journal of Environmental Research and Public Health, 20(6), 5031. pmc.ncbi.nlm.nih.gov – kako opterećenje smanjuje snagu za suočavanje.
  • Rozental, A., i sar. (2018). Targeting Procrastination Using Psychological Treatments: A Systematic Review and Meta-Analysis. Frontiers in Psychology, 9, 1588. pmc.ncbi.nlm.nih.gov – pregled psiholoških tretmana nalazi mali do umeren efekat, uz mali broj studija i raznorodne pristupe.
  • National Institute for Health and Care Excellence. Attention deficit hyperactivity disorder: diagnosis and management (NG87). nice.org.uk – šta obuhvata procena ADHD-a kod odraslih.
  • Berne, E. (1961). Transactional Analysis in Psychotherapy. Grove Press. – osnovni rad pravca u kome radim, za deo o unutrašnjem glasu.

Izvori opisuju nalaze na nivou grupa i stručne smernice. Ne utvrđuju uzrok odlaganja niti odgovarajući postupak za pojedinačnu osobu.

Česta pitanja

Da li je prokrastinacija lenjost?

Nije. Kada sebe nazovete lenjim, prestajete da tražite šta se dogodilo između namere i odustajanja. Upravo tu se nalazi ono što može da se promeni.

Da li je svako odlaganje prokrastinacija?

Nije. Razumno je pomeriti nešto kada promenite prioritete, čekate odgovor, oporavljate se ili nemate snage. Problem nastaje kada ste nameravali da počnete i znate da ćete zbog pomeranja proći gore.

Zašto bolje radim tek pred rok?

Blizina roka nekim ljudima donese dovoljnu hitnost da počnu. Posao se završi, ali uz više stresa i manje prostora za proveru. Korisnije je da ranije napravite nešto malo i vidljivo.

Koliko dugo se radi na odlaganju?

Zavisi od toga da li je odlaganje jedina tema ili deo nečeg šireg. Posle nekoliko susreta obično se vidi da li vam ovakav rad odgovara.

Za kraj

Odlaganje opstaje zato što u jednom trenutku zaista donese olakšanje. Na deset minuta vam bude lakše. Tih deset minuta plaća sutrašnji dan. Kada vidite tu razmenu, ne morate čekati da vam se prohte. Možete da promenite način na koji počinjete.

Ako iza odlaganja stoji osećaj da nikada niste dovoljno dobri, korisna je tema o samopouzdanju. Za misli koje se vraćaju posle svakog zastoja, tu su greške u razmišljanju.

Ako vam je odmah potrebna pomoć

Ako prolazite kroz tešku krizu ili razmišljate o samopovređivanju, ne čekajte – pozovite hitnu pomoć na 194 ili SOS telefon Centra Srce na 0800 300 303. Ovi brojevi važe za pozive u Srbiji. Ako ste u drugoj zemlji, pozovite lokalni broj hitne službe. Na stranici Krizna pomoć su svi brojevi i resursi, na jednom mestu.

WhatsApp